This post is also available in: English
Carl Friedrich Gauss razlikuje tri vrste zakrivljenih ploha, jednostruko zakrivljene – neutralne (cilindrične), te dvostruko zakrivljene – negativne (hiperboloidne) i pozitivne (sferične).
Zakrivljene plohe su jako privlačne, pogotovo negativne dvostruko zakrivljene plohe, mljac ali i jako komplicirane za izvedbu. Njihova zanimljivost u konstruktivnom pogledu je povečanje krutosti i nosivosti kako se ploha krivi.
U jednoj maloj knjižici DIGITAL GEHRY Material Resistance Digital Construction (Bruce Lindsey, Bitkhäuser 2001) piše da ako jedan plošni komad košta dolar, tada jednostruko zakrivljeni košta dva, a dvostruko zakrivljeni komad deset dolara. To vrijedi za sve materijale radilo se o drvu, metalu, plastici, staklu, betonu…
Odmah je jasno zašto su pojedini inženjeri zaluđeni dvostruko zakrivljenim plohama i konstantno pokušavaju pronaći način da stvore metodu kojom mogu pojednostavniti i pojeftiniti sam proces.
Iz te ljubavi prema zakrivljenim plohama često volim pretraživati što ima novo na internetu. Jednoga dana naletio sam na drvene korice za knjige koje se mogu napraviti na laserskom rezaču, sa zanimljivim tehničkim rješenjem na samom hrbtu; drvena ploča je na taj način prorezana da se može savijati kao da je od gume.
Odmah sam upalio stroj i počeo se igrati s tom plohom. Nevjerojatan je bio osjećaj pod rukama kada sam iz stroja izvadio nešto što je prije sekunde bilo komad krute šperploče, a sada se savijalo poput papira. Shvatio sam da je superfleksibilna u jednom , ali kruta u drugom smjeru. Onda sam odlučio izrezati plohu da joj se omogući savijanje u oba smjera, tako da se mogu postići dvostruke gaussove zakrivljenosti, pozitivne i negativne. Nakon par neuspjelih pokušaja koja su se bazirala na raznim perforacijama, shvatio sam da to što radim nema nikakvog smisla. Proučio sam na koji je način izrezana prva ploha. Da bi se mogla zakriviti bila je pretvorena u niz vitkih elemenata, koje je lako tordirati, međusobno povezanih, nazovimo ih fiksnim točkama. Što su fiksne točke udaljenije, odnosno elementi vitkiji, to je ploha fleksibilnija. Iako se pojedini element može tordirati za samo par stupnjeva (prije pucanja) kada se umnoži više puta dobije se nevjerojatna fleksibilnost. Istu teoriju sam trebao primijeniti u oba smjera – linijske elemente pretvorio sam u pravokutne spirale, čiji se segmenti tordiraju u oba smjera i tako fiksne točke povezao dugim vitkim elementima. Rezultat je bio još fascinantniji.
Kada po prvi put primite šperploču izrezanu na ovaj način potpuno ste iznenađeni, nije vam jasno što točno držite u ruci, ne možete vjerovati da je drvo, jer zbog nedostatka krutosti ima potpuno drugi osjećaj.
I što sad sa tim super komadom fleksibilne šperploče? Nije baš da sam uspio pojednostaviti proces izvedbe. Da li se može i kako se može primijeniti na većem formatu? Ja imam neke ideje, ali o tome nekom drugom zgodom. A volio bi čuti još prijedloga…
dxf datoteka
super flexible plywood
